Prema podacima Vijeća ministara BiH, trenutno se u Bosni i Hercegovini nalazi ukupno 926 zatvorenih radioaktivnih izvora zračenja i uređaja koji sadrže zatvorene izvore zračenja, od kojih je trenutno u upotrebi njih 131.
Ovu informaciju je od Vijeća ministara tražio zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Saša Magazinović, koji je u proceduru uputio pitanje vezano za točne lokacije na kojima se nalaze radioaktivni izvori u BiH.
Kako je navedeno u odgovoru Državnog registra izvora jonizirajućeg zračenja, trenutno se raspolaže podacima od ukupno 926 izvora radioaktivnog zračenja s tim što u taj broj ne ulaze radioaktivni detektori dima, za koje se ne vodi evidencija. Prema procjenama, u prošlosti je na području BiH ugrađeno desetine tisuća ovakvih uređaja.
Kada je riječ o ukupnom broju radioaktivnih izvora, treba naglasiti kako se trenutno aktivno koristi njih 131. Njihova uporaba većinom je vezana za medicinu i koristi se u svrhu radioterapije i ostalih tretmana.
Osim u medicinske svrhe, radioaktivni izvori mogu se pronaći i u mnogim tvrtkama u Bosni i Hercegovini, koje izvore koriste u industrijske svrhe, u što spadaju uređaji za mjerenje vlažnosti, gustine kao i drugi slični uređaji.
Također, prema podacima, trenutno se koristi i 270 gromobrana s ugrađenim radioaktivnim izvorom na različitim objektima širom BiH.
Kako se navodi u Strategiji upravljanja radioaktivnim otpadom u BiH, ugradnja ovih uređaja na teritoriju BiH zabranjena je, te njihovo porijeklo potječe iz razdoblja Jugoslavije. Ono što zabrinjava jeste podatak da se slični brojevi kada je riječ o radioaktivnim gormobranima ponavljaju iz godine u godinu, što jasno pokazuje da se uklanjanje ovih uređaja i dalje odvija sporo.
“Radioaktivni gromobrani, instalirani u razdoblju do 1990. godine, čine brojčano najveću grupu zatvorenih izvora zračenja. Praksa instaliranja radioaktivnih gromobrana je napuštena i duže vremensko razdoblje se ne instaliraju. Preostale radioaktivne gromobrane uz suglasnost vlasnika treba demontirati, prevesti do središnjeg skladišta te kondicionirati i uskladištiti”, navodi se u Strategiji Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
S druge strane, u BiH, prema službenim podacima, postoji mnogo veći broj radioaktivnih izvora koji se ne koriste. U privremenim skladištima radioaktivnih izvora nalazi se ukupno 525 radioaktivnih izvora, od čega 187 gromobrana. Također, u skladištima radioaktivnih materijala nalazi se i oko 6.000 jonizirajućih detektora dima, koji su prema službenim podacima demontirani i uskladišteni.
Što se tiče lokaliteta koji sadrže radioaktivne izvore koji se više ne koriste, u Bosni i Hercegovini trenutno postoji ukupno 26 ovakvih objekata.
Od ovog broja, 9 lokacija trenutno sadrži više od pet radioaktivnih izvora koji se više ne koriste.
Pored privremenih središnjih skladišta u Sarajevskoj županiji, kao i onog Banjoj Luci, koje nije u funkciji, na popisu se nalaze i Rudarski institut Tuzla, Arcellor Mittal u Zenici i Prijedoru, Tvornica cementa Kakanj, Fabrika glinice Birač Zvornik, KCUS, kao i Institut za materijale i kvalitet unutar tvrtke Energoinvest.
Osim ovih, trenutno u Bosni i Hercegovini postoji i 17 lokacija na kojima se nalazi manje od pet radioaktivnih izbora koji se više ne koriste, a većinom su vezani za industrijske pogone tvrtki i instituta za ispitivanje metala.
U ovu kategoriju spadaju Veterinarski fakultet u Sarajevu, Ilios Istočna Ilidža, Elektrobosna Jajce, Trudbenik Teslić, Rudnik mangana Bužim, Termoaparati Istočno Sarajevo, Institut “Kemal Kapetanović” u Zenici, Almy Metalno Zenica, Institut za strojarstvo u Mostaru, Institut za ispitivanje materijala RS, Metacomm Jajce, Jelšingrad Livar Banja Luka, Garo Company Visoko, Swisslion Industrija alata Trebinje, Bigeste Ljubuški, Tehnički remont u Bratuncu te Bosnaplod Brčko.
Prema informacijama, kod ovih izvora koji se više ne koriste, dominantno se radi o radioaktivnim izvorima kategorije 5, odnosno o kategoriji koja nema pretjerano veliki utjecaj na zdravlje stanovništva.
Ipak, u bližoj povjesti mogli smo svjedočiti kako su upravo zatvoreni izvori radioaktivnog zračenja, koji se više ne koriste, najopasniji za okolinu.
To je potvrdio i slučaj iz 2019. godine kada je u Sarajevu detektirana kontaminacija veće površine radioaktivnom materijom cezij-139 u okviru kompanije Energoinvest u naselju Stup.
Brigu o ovom objektu nakon rata vodio je Institut za materijale i kvalitet kompanije Energoinvest, koji se nalazi na prethodno navedenom popisu. Nakon što je utvrđeno curenje radioaktivne materije, pristupilo se sanaciji dijela objekta gdje je otkrivena radioaktivnost.
Kako su tada naveli iz DARNS-a, ne postoji direktna opasnost po zdravlje ljudi te je nužna sanacija objekta i uklanjanja radioaktivnog materijala ispod dozvoljenih graničnih vrijednosti da bi se objekat stavio u uporabu.
Ono što i dalje predstavlja problem za Bosnu i Hercegovinu jeste podatak Vijeća ministara da država i dalje nema središnje skladište gdje bi se odlagao ovakav otpad.
“Budući da u BiH još uvijek ne postoji središnje skladište radioaktivnih izvora koji se više ne koriste, u postupku odobravanja korištenja radioaktivnih izvora isključivo se priznaju dokazi o povratu istih po prestanku korištenja”, navodi se u odgovoru.
Prema informacijama iz Vijeća ministara, u BiH i dalje postoje privremena skladišta za radioaktivni otpad, što nije najbolje rješenje s obzirom na to da se nalaze u poduzećima kojima osnovna djelatnost ne spada u rukovođenje ovom vrstom otpada.
“Trenutno, jedino skladište radioaktivnog materijala koje bi se moglo koristiti, ukoliko dobije licencu od Agencije po podnesenom zahtjevu, nalazi se u okviru kompleksa Federalne uprave policije i njime upravlja Zavod za javno zdravstvo FBiH – Centar za zaštitu od zračenja. Kapacitet skladišta je gotovo popunjen, a zbog administrativnih barijera se u ovom skladištu mogu eventualno skladištiti izvori zračenja s teritorije FBiH samo u slučaju izvanrednih situacija. Ovakva situacija je vrlo rizična s obzirom na to da izvori zračenja mogu predstavljati rizik za sigurnost i zdravlje stanovništva te predstavljaju nezanemarivu prijetnju sigurnosti u BiH ukoliko dođu u pogrešne ruke, pošto se mogu koristiti za terorističke aktivnosti”, navodi se u Izvješću o stanju radijacijske sigurnosti u BiH, objavljenom u rujnu 2020. godine.
Iako vlasti u Bosni i Hercegovini, potpuno opravdano, čvrsto stoje iza odluke da je potpuno neprihvatljiv stav Hrvatske o odlaganju radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, činjenica je da je po sličnom pitanju u BiH u prethodnom razdoblju poduzeto izuzetno malo aktivnosti kako bi ovakva vrsta otpada koja se nalazi u BiH dobila adekvatno mjesto na kojem bi se mogla skladištiti.
Eko OTPOR
